Svaki pravi ribolovac zna da nema većeg gušta nego prevariti kapitalnog zubaca ili gofa na alat koji si sam izradio. Danas na tržištu ima svega, ali Zoka iz vlastite radionice ima “ono nešto”. Nedavno smo se bacili u projekt izrade vlastitih zoka za ribolov živim mamcem, a rezultat je ispao bolji nego što smo se nadali.
U nastavku vam donosimo detaljan proces kako od starog otpada napraviti vrhunski ribolovni alat.
Ključni sastojci: Hrast, olovo i malo strpljenja
Za ovaj projekt odlučili smo se za “old school” metodu koja se pokazala najpouzdanijom.
- Kalup od hrastovine: Zašto baš hrast? Zato što je to gusto, teško drvo koje izvrsno podnosi visoke temperature rastaljenog olova. Hrastovina se neće odmah zapaliti niti previše “raditi” pri lijevanju, što nam omogućuje precizan oblik i više uzastopnih lijevanja.
- Staro olovo: Iskoristili smo stare cijevi i utege. Reciklaža na djelu!
- Bakrena žica (2,5 mm): Umjesto klasičnog inoxa, odlučili smo se za bakrenu žicu. Bakar je prirodno otporan na koroziju u morskoj vodi, a testovi su pokazali da žica ovog promjera ima nosivost preko 70 kg. To je više nego dovoljno za bilo kojeg jadranskog predatora.
Postupak izrade: Korak po korak
1. Priprema kalupa Kalup smo izdubili u dva komada suhe hrastovine. Preciznost je ovdje ključna kako bi dvije polovice savršeno nalijegale jedna na drugu, čime smanjujemo količinu “viška” olova koji treba brusiti nakon lijevanja.
2. Postavljanje “armature” Prije spajanja kalupa, unutra postavljamo savijenu bakrenu žicu od 2,5 mm. Formirali smo čvrste kopče koje će držati i udicu i predvez. S obzirom na nosivost od 70 kg, mirni smo čak i ako se na udicu objesi riba života.
3. Topljenje i lijevanje Olovo smo topili na otvorenom (oprez s isparavanjem!) i lagano ulijevali u pripremljeni hrastov kalup. Miris sprženog drva je neizbježan, ali to je znak da olovo popunjava svaku pukotinu kalupa.
Pro tip: Kalup prije lijevanja možete lagano “začađiti” plamenom svijeće kako bi se olovo lakše odvojilo od drva.
Rezultat: Kako to izgleda u praksi?
Nakon hlađenja i minimalnog brušenja rubova, dobili smo zoke koje izgledaju profesionalno, a koštaju nas samo malo truda. Bakrene kopče daju im specifičan izgled i ulijevaju povjerenje svojom robusnošću.
Zoka savršeno balansira živu lignju ili sipu, držeći je u prirodnom položaju dok pretražujemo hridi u potrazi za kraljem demersala.
Što mislite o bakru kao izboru za kopče? Mi smo prezadovoljni omjerom čvrstoće i otpornosti na sol. Pišite nam u komentarima svoja iskustva sa samogradnjom!
Bistro!
