Kad vidiš koliko je vremena potrebno da dođeš negdje na
poštu a ono more ribolovaca, mnogi ni ne znaju što rade na moru, padaju lignje,
štapovi, dreka, vika i galama. Pa ljudi za ime Boga ovdje je zona odmora, voli
more i opusti se. Pale se radija, glazba, kao u kafiću. Jesam ljut, … ma nisam,
žalim ih jer ne znaju uživat u ovom naj lipšem moru na svitu.
 |
| Lignje moje svevišnje |
Ako sam se vozio uru vozit ću se još 20 minuta i biti na miru.
Ne znam kraj di idem, ali je barem osama, tišina i užitak, a lignje ma naći će
one mene, nitko ne voli buku pa ni one. I kao da je netko gore sve to čuo, novo
područje, novi izazovi i naravno nova pošta.
Zapinju tu i tamo koja, a pod noć jedna za drugom. Naravno
bilježim lokacije gdje se love i šutim, proće vrime vratit ću se kad zima
potira ove bučne ribolovce i ostanemo samo mi koji guštamo, mi koji se veselimo
svakoj lignji i ne plačemo nad malima i urličemo nad velikima, što Svevišnji da,
dobro da.
Ovaj put je bio široke ruke i hvala mu na tome, od mene i
moje obitelji koja će uživati u ovako finom obroku. Koliko je uhvaćeno, neću
ovdje o tome, neka mašta radi.
