Dragi čitaoče, znam da je nekda teško povjerovati ali da, … ima i takvih “mižerija” takvih “moralom siromašnih” ljudi, ali nije to njihova krivica, takvi su rođeni.
I dok lovim tako na jednom meni jako dragom mjestu i tu i tamo okačim koju lignju, polako se približava jedan čamac i odmjerava.
 |
| Kad ljudi postanu “mižerije” |
Iako je vidio da sam prvi došao i da lovim, ne smetam nikome, ne param mreže, ne kradem, ne stvaram probleme,… već guštam, sanjarim o velikim lignjama, a hvatam male….
Ta “mižerija” odluči od cijelog podvelebitskog kanala baš tu, pored mene baciti mrežu.
Oće, neće, pa oće, pa možda neće …. i odluka padne!
Okružiti će oko mene mrežu nekih 1000 m u krug, tako da ostanem u sredini jer ipak sam ja športski ribolovac a on “profesionalac”….
I stvarno bi tako. U tili čas baci mrežu okuži me i ostavi onako ko u kadi. Dali sam bio ljut – čudit će te se, ali ne. Bio sam žalostan, jer živim u istom gradu, uživamo na istom moru, a on on se spušta na neke najjadnije korake.
 |
| “Muza” mog posta |
Tužno, bez zakona i naravno već 13 mjeseci bez pomorske policije koja je bar pojavom osiguravala nas male ribolovce s športskim dozvolama.
Inače gospodin ribar nije imao nikakvu oznaku na svom čamcu, ni naravno na svojim plutačama (kavicalima) – Malo sumnjivo, ali definitivno van zakona
