3.9.2015 – lov liganja zapamćen po odmjeravanju snaga. Naime kako uloviti lignju koja se neće uloviti, jednom riječju teško, nemoguće….
Čekam od 18:00 sati, uvatim jednu malu i baš kada hoću krenuti doma, neka ćorava lignjica potegne, ali ne s nakanom da se ulovi.
I tako svakih 10 minuta,… ja bi doma a ona, potegne….
U svom tom nadmudrivanju do 21:00 uspio sam zavarati još jednu tako da sada imam dvije, ponosne lignje. U kilaži to ide negdje oko 17 dag nešto malo manje.
Ali kako zajeb***, tog čuda još nisam vidio…
Potegne lagano ili izdigne i vrati, lupi lovkama da osjetiš trzaj i ništa ili uhvati se dižeš par metara i pusti.
Sve sam proba; i minjat dubinu, šuštavicu, u pokretu na mistu, jače svitlo, slabije svitlo, takaki i sl 😉
Jednom riječju – Zajebala me, ali kako kaže stara narodna “Pamti pa vrati”. Do sljedeće besede, stojte mi dobro i namore ajte’ kog vraga ovo čitate ;-).
